Registracija.
“Auuuu! Vidi oglas - stojadin, 61-o godište, uščuvan, prvi vlasnik, ko nov!”
Enerbean i Enerbeer
“Da vidim ja tu kartu, di je taj Velebit, mam'cu mu...”
1. grah sačekuša
2. grah sačekuša
Železni (aka Ferro, aka Zgubidanije, aka Seti, kaka Ivan)
Jutarnje navlačenje sintetike... Synthetical man
Gužva pred ulazom u hotel - dijeli se besplatni broj časopisa “Potkošulja”, službenog glasila nasilnika u obitelji
Saznavši da se ipak radi o hoaxu, pobješnjela rulja kreće u prosvjede i opće blokiranje jadranske magistrale
Netko nije zatvorio vodu. Čini se da ovo curi iz vodocrpne stanice.
Evo, ovdje smo već skrivili rutu!!!!!
Dolje se vidi put kojim smo trebali ići
1. KT - ulaz u Malu Paklenicu. Na licima je još uvijek osmjeh.
Na samom ulazu u M. Paklenicu
Pogled unatrag: Zanimljivo, ovdje zna biti dosta vode!
Ulaz u M. Paklenicu
... pa di je taj izlaz iz ulaza u Malu Pakelnicu?
Ovdje je počelo gadno! Uspon od 17%
1. sajla - i jedina ozbiljnija
Ovdje smo izgubili dosta vremena - koštalo nas je dobrih pozicija ;-) Naime, iza najgorenjeg trekkera se nalazi još jedan kojeg je ufatio napad tjeskobe, a koji ga je potpuno paralizirao sa fotoaparatom uperenim na nas. Iako to nije službena ruta, penjemo se kako bi ga smirili i vratili na pravi put revolucije i NOB-a
Neki su cmizdrili da je ovo teško i naporno...
... ili ovo. Predvodnika, koji na slici hrabro i odvažno kroći stazom kojom do tada nitko nije prije (od jučer popodne), kasnije je u predjelu Svetog Brda pojela anakonda debela ko' džapićeva noga, ali se on koristeći znanja poznata samo tzv. Budu-trekkerima i govorima hrvatskih političara uspio spasiti. Poslije ga nije nitko više nikad vidio - do uvečer, kada je viđen kod debelog na točenom Laškom - izdajica!
Eco apartman studio, blizina mora (1750m) od svega nekoliko minuta, priprema za satelitsku, piće dobrodošlice uključeno u cijenu od 38EUR.
Račvanje: Ovdje se u Malu Paklenicu uljeva Orljača (desno)
Nije drljača, nego Orljača
Pogled na kanjon Male Paklenice
Njive Lekine. Odmah se vade kremice i parfemi. Jer tu je...
... Božena.
Božena slika...
...ovog momka
Prema GUP-u, ovdje će niknuti stambena četvrt sa šoping i entertejnment parkom.
Zdenko grabi prema Martinovom mirili u dalje prema Ivinim vodicama, a putem gurajući štapove prema naprijed napipava i plaši poskoke, krvožedne Velebitske zelene gušterice, te bijesne puhove
Edo; pred Ivinim vodicama i odustajanjem.
Izvor na Ivinim vodicama - najbolja voda na Velebitu! Ovdje smo otkrili razlog malaksalosti Ede - do ovdje je popio manje od 1l vode.
Na pola puta između Ivinih vodica i Vlaškog grada. Gel i voda su vratili osmjeh na lice mladoga Eduarda.
Zanimljiv detalj u šumi između Ivinih vodica i Vlaškog grada. Uočite kovanicu od 5 EURA pokraj onog šiljatog kamena na sredini...
Netom prije Vlaškog grada. Pogled prema sjevero-zapadu, na morsku stranu hrbta.
Ruksak “Ande“ - 250Kn, tajice “Pustolovi”- od Robija, majica “Salomon” - 200 Kn, Pogled - neprocijenjivo, parfem “Znojni trekker” - nepodnošljivo
Pogled na Ličku stranu. Kajje ono plavo?
Vlaški grad. Ekipa igra tombolu.
Kolega sa zelenom majicom nije točio vodu od starta do Marasovca, a možda i dalje. Muadib?
Prekrasan Južni Velebit! U daljini Karinsko i Novigradsko more.
Pogled na Vlaški grad
Prekrasne padine i stazica...
Uočite gornju grupiu trekkera; Mirku je ispao gumb sa hlača pa ga sada traže.
Jedini problem tih trka je da nikada nemaš vremena uživati u ovim ljepotama (naime, tu sam u hodu jeo sendvič od seljačke šunke).
Lijevo se vidi staza koja ide iz Modrića za Vlaški grad. Česta ruta dalmatincima u osvajanju Svetog Brda.
Kraj prve stepenice od Vlaškog prema Sv. Brdu je blizu...
Još 33min do vrha.
Inače je ovdje pusto, no toga dana sve je vrvilo trekkerima. Poput špice subotom... Pomalo nadrealno...
Pogled na dolac i stazu koja vodi do Svetog Brda
Posljednji uspon na Sveto Brdo.
Pogled prema istoku. Zanimljivo je kako šuma, koja potpuno prekriva ličku stranu, polako prepušta dominaciju kamenu prema morskoj strani. Ovo je meni najljepši dio Velebita.
Skupina vrancuskih turista
Kontrast: trka i spokoj
Pronađite uljeza
Kontrola! Ajmo pokaze na sunce.
Nahereni križ. Po noći ga inaće spremaju u sklonište Vlaški grad.
Pogled prema zapadu. Vidi se i Vaganski vrh (2 kose štrafte, sredina slike)
10 Božjih zapovjedi na Svetom Brdu
Još jedan pogled na Sveto Brdo
Pogled na Anića kuk
Čićina dolina
Zla ploča
Malovan se ističe desno, a u sredini slike, u daljini, prepoznatljive 2 kose crte Vaganskog vrha
Nova ruta prema Bunovcu i Raduču (kod Medka) kroz minski sumnjivo područje. Ruta je razminirana u radijusu od 5m.
Na minski sumnjivo područje upučuju oznake: “Dalje se krečete na vlastitu odgovornost”
Pogled natrag, prema Svetom Brdu - najdalji, istaknuti vrh na sredini slike.
Posljednji koraci prema Vaganskom vrhu.
Ovo je inaće animacija. Edo se doista kreće puževim korakom...
Najviša točka trke. Evo, ovog trena se ne mogu sjetiti koliko je visok Vaganski vrh.
Babino jezero, na putu od Vaganskog vrha prema Marasovcu. Niš posebno, ne isplati se spuštati prema njemu, iako ima (zapuštenih) staza prema npr. Strugama.
Pogled na Buljmu (lijevo) i Marasovac (skroz desno na slici)
Marasovac
Svi gledaju prema Buljmi, dok im se ja uspješno zamaskiran u Polarnog medvjeda približavam.
Smjerokaz na još jednu rutu kroz MSP (minski sumnjivo područje), prema Bunovcu i Raduču (Medak) - ova ide pokraj Badnja i uništenog planinarskog doma pod Štirovcem.
Pogled na Veliku Paklenicu i Anića kuk
Anića kuk
Veliko Rujno u daljini
Borisov dom u Velikoj Paklenici
Cilj na ulazu u NP Paklenica
Edo u cilju.
Senad od Pazina, nakon odustajanja.
Odmor bojovnika nakon trke
Mala škola engleskog: Ulaz = Enter
