Snumka nastala kod Vodnikovog doma, mislim da najbolje izražava moj pojam alpa, a početak je mnogo prije...
Početak u dolini Vrata
Već se fotka na veliko
Verica još skriva emocije
Poznati klin-spomenik od kojega sve započinje
Prve kapi znoja na stazi prema Pragu
Još ima snijega pa potok veselo žubori
Iznad Luknje je magla
I na Pragu je magla što je dobro - nema vručine, a ni straha...
Snježni mostić preko potoka
Komadić plavog neba obećava
Prema prvoj stijeni Praga
Luknja
Tek krenuli, a već se odmara
To je moj san...
Luknja u igri sunca i oblaka
Prvi dio ekipe se malo odvaja
Drugi dio "kao fotografira"
Otvaraju se prvi vidici
Samo da se iskoristi klupica... inaće nema umora
Ovdje se vidi snalažljivost, ali i koncentracija
Pa nisu ni klinovi tak loša stvar...
Kak volim stijenu, samo da nema vidika...
Luknja se otvorila
Pogled prema završnom dijelu staze preko Praga
A nekima osmijeh ne silazi s lica...
Vršni dio staze i Vrata u dubini
Ivek, još samo malo pa budemo otvorili ruksake...
Razmrvljena stijena Begunjskog vrha je pred nama
Neki su iskrivili kralježnicu od naginjanja suprotno od provalija
Luknja u dubini
Tu se spajaju staze iz Vrata, ona preko Praga i Tominškova
Pa tu se ne vidi ni malo umora
Već polako nestaje memorije u fotičima...
Studenec začudo nema ni kap vode...
Naš vozač zaostaje
Na stijeni Begunjskog radoznali posmatrać
Raskrsnica prema Staničevom domu i ona preko Kotela na Kredaricu
Stižemo zanimljivu ekipu iz Šibenika
... i oni idu prema Staniču
Četvero zaostalih na putu
Otvorio se na trenutak pogled prema Triglavu
Triglav
Snijega ima tek toliko da se malo ohlade noge
Tu smo se već izmješali sa Šibenčanima
Umor ali i odlučnost
Još par koraka do doma
Neki su jedva dočekali otvaranje ruksaka, a u njima prave ratne zalihe za nekoliko tjedana boravka u divljini
Dom Valentina Staniča u kojemu budemo prespavali. Preporuka za sve ljubitelje alpi
Rjavina se još igra sa oblacima
A dom i Rž okupani suncem
Triglav se još srami
Radoznalost
Preostalo vrijeme iskoristili smo neki za šetnju oko Begunjskog i Cmira u društvu rogatih manekena
Cmir, vrt runolista
Rž
Vrh Cmira je nešto manje od 2 sata hoda od Staničevog doma
Atraktivne Vrbanove špice
Ostaci snijega tek za igru
Triglav je sve čejšće otvoren pogledima
Klinovi kao atrakcija na kamenom zidu
Pogled na Begunjski vrh i Triglav sa Cmira
Vrata u dubini
Posmatrać na Begunjskom vrhu
Škrlatica se igra oblacima
A neki se opet dižu iz kotline i omataju Vrbanove špice
Mjesec iznad Rži
Rjavina se sprema za počinak
Ma ima još vremena za jednu fotku...
A kaj se sutra ide stvarno na onaj vrh ...
I suncu je dosta dana
Mjesec se pali
I danu je kraj
Fala Bogu, za nekoliko sati započeo je novi dan budeći se iza Rjavine
Novi dan farba i Triglavsku stijenu
A budi i udaljene ljepotane poput Jalovca
A budi i preostale pospance u domu
Ekipa u kojoj je do sada samo Aida bila na Triglavu, a Miljenko jednom u alpama dok je ostalima ovo vatreno krštenje, spremna je za polazak
Jutarnja nirvana u alpama
Tek smo krenuli, a već nas ima po cijelom brdu
Pola sata iza nas krenula je i Šibenska ekipa
Poslije ovoga neki će stvarno imati problema s kičmom!
Joj, kak sam ovo dugo čekala...
Kredarica je pred nama, ali i Triglav
Nadu kao opće ne zanima okoliš...
Dio ekipe se sprema za završni uspon. Nada odustaje jer "to za nju nije i samo joj je ovo bil cilj", Štefanija odustaje jer " nemaš pojma kaj sam ja napravila jer do jučer se nisam popela ni na drugu prečku ljestva", a Miljenko odustaje " jer je sve to bez veze"...
Početak uspona
Desetke puta pitam koji je koji vrh, a odgovri svaki put drugačiji. No ima vremena...
Čehi su i malog peseka dovukli na vrh
I san se ostvaruje
I kaj veliš kompa, jesmo gore...
Dok se noge odmaraju negdje drugdje
U svojim mislima
A gdje smo ono ostavili kombi...
Ivek - naš vozač i planinar
Verica - organizator ekipe
Marinko - a kad budemo išli na Mont Blanc
Aida - prvi put je prvi put, ali ni drugi put nije ništa lošije...
Branko - više ni ne broji koji put je naslonjen na Aljažev stup, ali ni koliko je ljudi doveo do njega, no koga to još brine...
Cijela ekipa na vrhu, Matija se skriva kao da se srami ai i njemu je prvi put pa i te kak može biti ponosan
Smjer našeg silaska u dolinu preko Vodnikovog doma do Rudnog polja
Planika
Odmah po silasku na Kredaricu, Triglav se omotao oblacima
Tek na trenutak svi na okupu, tu se dijelimo na dvije ekipe jer treba otići po auto
Cvijeće u cvijeću
A koliko njih ima...
Pogledaj Velo polje
Cijeli se centralni dio omata oblacima i uskoro će nevihta
Dok vani lije kiša, umor se vidi na licima ljudi u Vodnikovom domu
Sat kasnije izlazimo iz Vodnikovog doma
Poslije kiše, dolazi sunce
I svizac je izašao iz svoje rupe
Triglav ostaje daleko iza nas
Silazak je dugačak i usprkos ljepotama zamoran
Jezerce
Još nekoliko koraka
Ulaz staze sa ceste na Rudnom polju
Parkiralište
Skijalište, a sada kamp
Tu nas čeka kombi
